Autorsko pravo i računalni programi
Računalni programi, zaštićeni su kao autorsko djelo pod uvjetom da su izvorne intelektualne tvorevine. U tom smislu svako zakonom nedozvoljeno korištenje računalnog programa predstavlja povredu autorskog prava.
Budući da računalni softver sadrži informacije bitne kako za pojedince, tako i za pravne osobe, njegovo nedozvoljeno korištenje može značajno ugroziti sigurnost osobnih informacija pojedinaca pohranjenih u računalnom programu, a isto tako i sigurnost informacija važnih za poslovanje tvrtke i time naštetiti njezinom poslovanju.
Što predstavlja povredu autorskog prava na računalnom programu?
Povredu autorskog prava na računalnim programima, u hrvatskom zakonodavstvu, predstavlja uporaba, kopiranje, instaliranje, korištenje, prodaja i dr. računalnih programa bez odobrenja nositelja autorskih prava (proizvođača programa) kada je ono po zakonu potrebno.
Primjerice, može se raditi o instaliranju softvera na više računala nego što je to odobrio nositelj autorskog prava, neovlaštenom instaliranju računalnog programa na novo računalo prilikom njegove prodaje, prodaji ili kupovini krivotvorenog softvera, nedozvoljenom prevođenju računalnog programa, nedozvoljena obrada ili izmjena računalnog programa i sl.
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (NN br.167/03, 79/07) vezano uz računalne programe posebno ističe slijedeće povrede autorskog prava:
- bilo koja radnja distribucije primjerka računalnog programa za koji se zna ili ima razloga vjerovati da je to primjerak kojim je povrijeđeno tuđe pravo
- posjedovanje, u komercijalne svrhe, primjerka računalnog programa za koji se zna ili ima razloga vjerovati da je to primjerak kojim je povrijeđeno tuđe pravo
- bilo koja radnja distribucije ili posjedovanje u komercijalne svrhe bilo kojeg sredstva čija je jedina namjena olakšati neovlašteno uklanjanje tehničkog uređaja koji služi za zaštitu računalnog programa ili osujetiti rad toga uređaja
Reproduciranje koda računalnog programa i prevođenje njegova oblika ako je nužno za dobivanje informacija potrebnih za postizanje interoperabilnosti nezavisno stvorenog programa sa drugim programima bez odobrenja nositelja prava, dozvoljeno je Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima pod uvjetom da:
- te radnje izvodi osoba koja ima odobrenje za korištenje ili druga osoba koja ima pravo koristiti primjerak programa, ili osoba koja je u njihovo ime ovlaštena to učiniti
- informacije potrebne za postizanje interoperabilnosti prethodno nisu bile odmah dostupne osobama iz točke 1. i da
- su te radnje ograničene samo na one dijelove izvornog programa koji su potrebni za postizanje interoperabilnosti.
Tako dobivene informacije ne smiju se koristiti za ciljeve drukčije od postizanja interoperabilnosti nezavisno stvorenoga računalnog programa, prenositi drugima, osim kad je to potrebno za postizanje interoperabilnosti nezavisno stvorenog programa ili koristiti za razvoj, proizvodnju ili marketing drugog programa, bitno sličnog u svojem izražaju, ili za bilo koju drugu radnju kojom se nanosi povreda autorskom pravu.
Vidimo dakle, da u slučaju računalnih programa, uz one tzv. “klasične“ oblike povrede autorskog prava koje su moguće i kod ostalih autorskih djela, postoje i povrede autorskog prava specifične baš za računalne programe poput neovlaštenog instaliranja računalnog programa, osujećivanja tehničkih uređaja za zaštitu računalnih programa i sl.
Idi na vrh stranice ↑