Autorsko pravo i web stranice
Sukladno općem trendu u svijetu, i u Hrvatskoj web stranice sve više postaju neizostavno sredstvo promocije, kako trgovačkih društava, tako i županija, općina, gradova, odnosno pojedinaca.
Trgovačka društva, njima se koriste kako bi upoznala kupce sa najosnovnijim informacijama o sebi i svojim proizvodima. Županije, općine i gradovi na njima objavljuju informacije o događanjima na svom području, a pojedincima one služe najčešće za osobnu promociju.
U vezi s time, nameće se čitav niz pitanja o autorskom pravu na sadržaj web stranice, i u odnosu na elemente vezane uz samu kreaciju web stranice.
Objasnit ćemo to na jednom konkretnom slučaju iz prakse koji me upravo i ponukao da se upustim u malo istraživanje ovog područja prava.
Naime, web dizajner je sklopio ugovor sa JLS o izradi i održavanju web stranica. Ugovor je realiziran, web stranica je izrađena, i nastavljen je rad na njezinom održavanju.
Sva plaćanja u vezi sa obavljenim poslom su izvršena. JLS je, međutim, nakon nekog vremena raskinula ugovor sa web dizajnerom.
Kako tim ugovorom mnoga pitanja nisu bila precizno riješena, ova situacija dovela je do niza problema vezanih uz autorska prava koje je bilo potrebno riješiti, kao npr., tko ima autorsko pravo na tekstovima, grafici i ostalom sadržaju koji se nalazi na web stranici, ima li web dizajner autorsko pravo na dijelovima web stranice koji su isključivo njegova kreacija, kakva su prava JLS, a kakva web dizajnera na web stranici nakon što je raskinut ugovor, smije li nakon raskida ugovora JLS povjeriti drugom web dizajneru da modificira, izmjeni ili na bilo koji drugi način preradi ono što je kreirao prethodni web dizajner i općenito kako postupiti da se ne počini povreda autorskog prava?
U vezi sa ovom tematikom važno je i pitanje, što je sa autorskim pravima na web stranici nekog trgovačkog društva ili JLS kada je kreira zaposlenik, a što kada je sklopljen ugovor sa web dizajnerom kao vanjskim suradnikom.
Na ta pitanja pokušati ćemo odgovoriti u ovom članku. Kako u našoj zemlji, koliko mi je poznato, ovo područje nije regulirano (važeći Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima iz 2003.g. spominje samo računalne programe i baze podataka), razmotrit ćemo rješenja iz svjetske prakse.
Isto tako, nastojat ćemo upozoriti i na najčešće povrede autorskog prava koje mogu nastati u vezi sa web stranicama.
Tko sve ima autorsko pravo na web stranici
Ovdje je potrebno razlikovati autorsko pravo na sadržaju web stranice od autorskog prava na onim elementima koji se odnose na samu kreaciju web stranice i koji su djelo web dizajnera.
Tekstovi, baze podataka, grafika, fotografije, logo, zaštitni znakovi, brand i ostali sadržaj web stranice koji nije kreacija web dizajnera, u vlasništvu je osobe koja se i inače po pravilima autorskog prava smatra njihovim autorom.
To znači, da ako vlasnik web stranice daje svoj materijal za web stranicu, on ima i autorsko pravo na njemu ukoliko ga ugovorom nije prenio na web dizajnera.
Ako vlasnik web stranice na nju stavlja sadržaj na kojem nema autorsko pravo, već ono pripada web dizajneru ili nekoj trećoj osobi, potrebna mu je dozvola te osobe da bi ga mogao koristiti, mijenjati i staviti na svoju web stranicu.Ukoliko ga stavi bez ove dozvole čini povredu autorskog prava.
Web dizajner zadržava autorsko pravo na onim dijelovima web stranice koji su isključivo njegova kreacija, ako ugovorom nije drugačije određeno.
Vidimo, dakle da više osoba može istovremeno imati autorsko pravo na pojedinim dijelovima web stranice.
Autorsko pravo na web stranici kada je kreira zaposlenik
Radi se o tome da web stranicu za trgovačko društvo, županiju, općinu odnosno grad web stranicu kreira osoba koja je u njima zaposlena kao web dizajner.
U ovom slučaju, autorsko pravo, na svemu što je osobna kreacija web dizajnera- zaposlenika, pripada trgovačkom društvu odnosno JLS, tj.poslodavcu, ako nije sklopljen ugovor kojim bi ovo pravo zadržao zaposlenik.
Autorsko pravo na web stranici kada je kreira vanjski suradnik
Ovdje je situacija obrnuta u odnosu na prethodnu. Autorsko pravo zadržava web dizajner na svemu što je njegova kreacija, a ugovorom ovo pravo može prenijeti na vlasnika web stranice.
U slučaju raskida suradnje isto tako moramo razlikovati situaciju kada je sklopljen pisani ugovor od one kada on ne postoji ili pitanje autorskih prava nakon prekida suradnje ugovorom nije riješeno.
Kada postoji pisani ugovor i njime su riješena sva pitanja vezana uz autorska prava, postupa se, dakako, sukladno ugovoru.
Kada ne postoji pisani ugovor i njime ova pitanja nisu uopće riješena ili su riješena nedovoljno precizno, autorsko pravo ima web dizajner na svim materijalima koje je sam kreirao, dok vlasniku web stranice ostaje jedino mogućnost da od njega traži neisključivu autorizaciju ( odobrenje) za korištenje tog materijala, kojom davatelj sebi i dalje pridržava pravo korištenja materijala, a time i davanja autorizacija drugim osobama, osim vlasnika web stranice.
Autorizacija dana za jedan način korištenja podrazumijeva da se materijal može koristiti samo na taj način, ne i na neki drugi. Za to bi bilo potrebno tražiti novo odobrenje.
Ona može biti vremenski ograničena ili ne. Njome je potrebno što detaljnije urediti uvjete, rokove, iznos naknade koju je potrebno platiti web dizajneru za korištenje njegovog materijala, i način korištenja.
U suprotnom, tj.u nedostatku pisane autorizacije, jedina mogućnost je da o pravima obiju stranaka odluku donese sud.
Sklapanje pisanog ugovora o izradi i održavanju web stranice se inače uvijek preporučuje (neovisno o tome kreira li je web dizajner kao zaposlenik ili kao vanjski suradnik), jer će time situacija u vezi sa autorskim pravima biti puno jasnija, a i stranke će lakše ostvariti svoja prava u slučaju da dođe do povrede. Bez pisanog dokumenta to je puno teže.
Slučajevi povreda autorskog prava na web stranici
Povreda autorskog ili npr. nekog od prava intelektualnog vlasništva postoji uvijek kada se zaštićeni predmet ili sadržaj neovlašteno reproducira ili koristi u nedopuštene svrhe odnosno bez odobrenja osobe koja je nositelj prava na njemu.
Isti je slučaj i kod web stranica. Dakle, bilo koje nedozvoljeno kopiranje sadržaja nečije web stranice ili korištenje onih elemenata koji su kreacija web dizajnera bez njegovog dopuštenja predstavlja povredu autorskog prava.
Međutim, povreda autorskog prava neće postojati u slučaju kada dvije osobe, potpuno neovisno jedna o drugoj slučajno kreiraju npr. identični dizajn web stranice. Za povredu autorskog prava je bitno dokazati da je druga osoba imala uvid u materijal sa izvorne web stranice i namjeru neovlašteno ga reproducirati u vlastite svrhe.
Kod toga se procjenjuje dali je li kopiran čitav materijal ili samo njegov dio.
Situacija je jednostavna ako je kopiran čitav materijal, a počinitelj ničim ne može dokazati da ga je kreirao potpuno neovisno o izvornom materijalu tj., da u njega nije imao uvid.
Puno je kompliciraniji slučaj ako materijal nije kopiran u cijelosti, već su korišteni samo neki dijelovi.
Tada do povrede dolazi samo ako je reproduciran onaj suštinski najvažniji, temeljni dio materijala.
Ukratko ćemo se osvrnuti na tekstove, te ostale elemente na web stranici kao što su: fotografije, logo, grafika, naziv domene, kreacija linkova, i downloadiranje ( kopiranje sadržaja neke web stranice u datoteke na vlastitom računalu).
Autorsko pravo na tekstovima i ostalim podacima odnosno bazama podataka, kao i fotografijama koje se nalaze na web stranici pripada onome tko ih je kreirao i on ga zadržava.
To može biti vlasnik web stranice, web dizajner ili neka treća osoba.
Računalni kod (HTML) u kojem je sadržaj prezentiran na web stranici međutim, pripada dizajneru jer predstavlja njegovu osobnu kreaciju i može biti zaštićen kao autorsko djelo.
Upotreba fotografija u osobne svrhe dopuštena je pod uvjetom da se istovremeno ne nalazi na nekoj drugoj web stranici ili u tiskanoj publikaciji.
Logo i grafika zaštićeni su kao umjetnička djela i njihovo neovlašteno reproduciranje predstavlja povredu autorskog prava na umjetničkom djelu. Dakle, i za njihovo reproduciranje u okviru web stranice ili nekog pisanog dokumenta potrebna je dozvola (autorizacija) za korištenje.
Autorskim pravom zaštićen je i naziv domene, što znači, da neovlašteno korištenje nije dozvoljeno.
Posebno je osjetljivo područje kreacija linkova sa jedne web stranice na drugu, jer je i ovdje moguća povreda autorskog prava.
Kreaciju linka potrebno je izvesti tako da posjetitelju bude potpuno jasno da web stranica na koju se upućuje različita od one na kojoj se link nalazi tj., da različite osobe imaju autorska prava na njima.
Stoga je najbolje da link upućuje na naslovnicu ciljane web stranice.
U slučaju kada se kreira link na web stranicu nekog, npr. trgovačkog društva, treba izbjegavati uz link stavljati i oznaku njegova zaštitnog znaka ( brand) jer i tu može biti počinjena povreda, zbog neovlaštenog korištenja zaštitnog znaka.
Downloadiranje za privatne svrhe je dopušteno.
Web dizajner zadržava vlasništvo onih dijelova web stranice koje je sam kreirao i u slučaju prekida suradnje sa njezinim vlasnikom.
Stoga vlasnik web stranice ne bi smio bez njegovog odobrenja angažirati novog web dizajnera da na ovim dijelovima obavlja prerade, prilagodbe i sl. jer bi time također počinio povredu autorskog prava.
Na kraju ovog razmatranja možemo zaključiti da kod kreacije web stranice treba značajnu pažnju posvetiti pitanjima autorskih prava, kako na sadržaju koji ćemo na nju staviti, tako i na onim elementima koji su izvorna kreacija web dizajnera.
Vrlo je važno unaprijed u pismenom ugovoru sa web dizajnerom detaljno riješiti sva pitanja vezana uz prava vlasnika web stranice, web dizajnera a i treće osobe kao mogućeg nosioca autorskog prava na sadržaju web stranice.
1) Izvori: Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (NN br.167/03)
