Izračun točke pokrića za asortiman sa više proizvoda
Često puta se u poslovanju poduzetnika, koji proizvode veći broj proizvoda u svom asortimanu, pojavljuje problem utvrđivanja točke, ispod koje oni ne smiju proizvoditi pojedinu vrstu proizvoda, jer će doći u gubitak.
Valja reći da su kod izračuna točke pokrića za jedan proizvod, na njega alocirani svi fiksni troškovi, jedna je stopa doprinosa pokriću, varijabilni troškovi po jedinici proizvoda i prodajna cijena.
Kod više proizvoda u asortimanu, svaki od njih ima svoju prodajnu cijenu, varijabilne troškove po jedinici, svoju stopu doprinosa pokrića a složeno je ili gotovo nemoguće, realno obaviti alokaciju fiksnih troškova na pojedine proizvode, jer ih oni u najvećoj mjeri, zajednički troše.
Stoga se problem utvrđivanja točke, ispod koje razina proizvodnje znači gubitak, a iznad nje, kretanje prema dobitku, za tvrtke sa više proizvoda, zapravo svodi na utvrđivanje praga rentabilnosti za tvrtku u cjelini, odnosno za svaki proizvod koji se u asortimanu nalazi.
Da bismo riješili taj problem nužno je poznavati stope doprinosa pokrića za svaki od proizvoda i strukturu prodajnog mix-a proizvođača, čiji pojedinačni umnošci daju ponderiranu stopu doprinosa pokrića za pojedini proizvod odnosno, zbir tih umnožaka ponderiranu stopu doprinosa pokrića asortimana tvrtke, sa kojom dijelimo iznos fiksnih troškova i dobivamo vrijednosnu točku pokrića na razini tvrtke.
Korištenjem strukture prodajnog mix-a, dobivamo točke pokrića i za pojedine vrste proizvoda u asortimanu u vrijednosnom a preko cijena i u količinskom obliku. Ovo ćemo prikazati na jednom hipotetičnom primjeru.
Pretpostavimo da ugostiteljski objekt X nudi pet proizvoda. To su: sendviči, kava, sokovi, pizza i čajevi. Za projekciju točke pokrića asortimana i pojedinačnih proizvoda potrebni su podaci i izračuni koji su dani u tablici.
Temeljni podaci za izračun točke pokrića asortimana sa više proizvoda uneseni su u prva tri retka. To su godišnja količinska projekcija prodaje pojedinih vrsta napitaka i hrane, prodajna cijena te varijabilni jedinični troškovi. Podaci su dani hipotetski samo kao ilustracija i ne predstavljaju elemente za stvarnu kalkulaciju.
Stopa doprinosa pokriću izračunava se kao odnos između razlike prodajne cijene i varijabilnih troškova po jedinici podijeljenom sa prodajnom cijenom za svaki proizvod, što u slučaju sendviča iznosi (12-6)/12 = 6/12= 0,50; u slučaju kava (6-3)/6 = 0,50; sokova (10-4)/10 = 0,60 itd.
U retku pet definira se godišnja financijska projekcija prodaje dakle količinska realizacija pojedinog proizvoda pomnožena sa njegovom prodajnom cijenom. U slučaju sendviča to je 12*10.000 = 120.000 kuna; kava 6x15.000= 90.000 kuna; sokova 10x8.000 = 80.000 kuna itd.
U retku šest prikazani su udjeli pojedinih proizvoda u vrijednosti ukupne prodaje. U slučaju sendviča udjel je 120.000/364.000 = 0,33 ; kava 90.000/364.000 = 0,25; sokova 80.000/364.000 = 0,22 itd.
Ponderirani doprinos pokriću na razini asortimana odnosno za pojedine proizvode, dobiva se umnoškom postotnih udjela pojedinih vrsta proizvoda u financijskom iskazu prodaje odnosno ukupnog prihoda (6 redak) sa stopama doprinosa pokrića za pojedine proizvode (4 redak).
Zbir svih tako dobivenih ponderiranih stopa doprinosa pokriću po proizvodima daje ponderiranu stopu doprinosa pokrića asortimana.
Pojedinačna ponderirana stopa doprinosa pokrića po proizvodima iznosi u slučaju sendviča 0,50x0,33=0,165; kave 0,25x0,50=0,125; sokova 0,22x0,60=0,132; pizze 0,14x0,40=0,056 i čajeva 0,06*0,67= 0,040.
Zbrajanjem navedenih pojedinačnih ponderiranih doprinosa pokriću svakog proizvoda, tj.
0,165+0,125+0,132+0,056+0,040 = 0,518 dobiva se ponderirana stopa doprinosa pokrića na razini asortimana koja služi za izračunavanje njegove vrijednosne točke pokrića.
Ukupni godišnji fiksni troškovi unose se kao zajednička komponenta svih vrsta proizvoda jer se oni zajednički i koriste i ne alociraju se na pojedine proizvode. U primjeru iznose 42.000 kuna.
Točka pokrića izražena u financijskom izrazu za razinu asortimana dobiva se kao kvocijent između ukupnih godišnjih fiksnih troškova i ponderirane stope doprinosa pokriću na razini tvrtke , odnosno 42.000/0,518 = 81.081 kuna.
Pretpostavimo da je broj radnih dana ugostiteljskog objekta planiran na 312 dana.
Korištenjem izračunane točke pokrića u vrijednosti i podatka o broju radnih dana dobiva se informacija o iznosu potrebnog ostvarenja prihoda svakog radnog dana na razini asortimana. Dakle, izračunavamo koliko svi proizvodi zajedno, koji su u asortimanu, moraju ostvariti prihoda svaki radni dan. Iz podataka proizlazi da je to : 81.081 kuna/ 312 radnih dana = 259,88 kuna .
Prema tome, dnevno tvrtka mora prodati proizvoda u iznosu 259,88 kuna kako bi ostvarila točku pokrića na razini asortimana i ne bi ostvarila gubitak.
Postavlja se pitanje koliko je potrebno ostvarenje dnevnog prihoda za svaki proizvod u točki pokrića - Zanima nas kolika je točka pokrića za svaki proizvod, odnosno koji je minimalni prihod kojeg mora ostvariti svaki proizvod kojeg nudi tvrtka da ne bi bio u gubitku, odnosno od kojeg se počinje ostvarivati dobitak.
Da bismo izračunali te podatke moramo primijeniti strukturu prodajnog mix-a, točnije postotnog udjela pojedinih vrsta proizvoda u ukupnom prihodu na ukupnu dnevnu vrijednost točke pokrića(dnevni prihod) na razini tvrtke.
U slučaju sendviča dnevni „obvezni“ prihod je 0,33x259,88 = 85,76 kuna; kava 0,25x 259,88 = 64,97 kuna; sokova 0,22x 259,88 = 57,17 kuna; pizza 0,14 x 259,88 = 36,38 kuna i čajeva 0,06/259,88 = 15,60 kuna. Ti podaci su ujedno i vrijednosne točke pokrića svakog od proizvoda u asortimanu.
Količinski promet u točki pokrića po vrstama proizvoda - Da bismo odredili koju količinu proizvoda moramo prodati u točki pokrića svakog dana, da ne bi bili u gubitku, moramo podijeliti potrebno ostvarenje dnevnih prihoda za svaki proizvod sa njegovom cijenom.
Za sendviče to iznosi 85,76/12 = 7,15 komada; kave 64,97/6=10,83 šalica ; sokove 57,17/10=5,72 boca; pizze 36,38/25=1,46 komad, čajevi 15,60/6 = 2,60 šalica, koji se moraju prodati svaki dan barem u toj količini kako tvrtka ne bi imala gubitak u cjelini odnosno na pojedinom proizvodu. Ti podaci su prema tom ujedno i količinske točke pokrića pojednih vrsta proizvoda u asortimanu.
Uz uvažavanje dobrih i loših strana analize točke pokrića, ovakva njezina primjena je svakako važan planski instrument, jer nam ukazuje na barem orijentacijsku razinu potrebne prodaje, koja anulira mogućnost, da se ostvari gubitak na razini dnevnog poslovanja za pojedine proizvode i tvrtku u cjelini.
