Kako odabrati poduzetničku ideju?
Pod poduzetničkom idejom podrazumijevamo ideju o proizvodu ili usluzi koja bi trebala predstavljati djelatnost poduzetničkog projekta poduzetnika. Valja reći da je ona i početni korak u realizaciji poduzetničkog poduhvata.
Svaki takav projekt započinje s traganjem za odgovorom na pitanje: koji proizvod ili usluga bi trebali biti sadržaj poduzetničke aktivnosti?
O kakvoći realizacije tog dijela razvoja proizvoda, što je sastavni dio ukupne realizacije poduzetničkog poduhvata, ovisi u najvećoj mjeri i njegov uspjeh.
Pogrešno odabran proizvod ili usluga, koji ne mogu vratiti ono što je u njih uloženo, znači i ujedno i neuspjeh čitavog poduhvata.
To znači da se negdje pogriješilo u postupku odabira ideje. To znači i da se nije prikupilo dovoljno informacija o proizvodu ili usluzi za donošenje kvalitetne odluke.
Početna faza ostvarivanja poduzetničkog poduhvata, je procedura razvoja proizvoda ili usluge koji se namjeravaju komercijalizirati.
Postupak procedure razvoja proizvoda sastoji se od: prikupljanja ideja o poduzetničkom poduhvatu, «prosijavanja» prikupljenih ideja, analize ideja, postupka procjene odabranih ideja te odabira jedne ideje; tehnološkog i marketinškog razvoja ideje, izrade nulte serije, testiranja i komercijalizacije.
Nas ovdje zanimaju prva četiri koraka, tj. dijelovi u kojima se obavlja postupak odabira ideje s kojom se kasnije ide u razvoj i komercijalizaciju.
Valja upozoriti da su ta četiri koraka, kao i ostali koraci u proceduri razvoja proizvoda, povratni. To znači da se u slučaju negativnog rezultata postupak vraća u prethodni korak .
Prikupljanje ideja o poduzetničkom pojektu - je prvi korak koji se po prirodi procesa mora poduzeti.
U okviru njega se moramo osvrnuti na mogućnosti izvora poduzetničkih ideja koji nam stoje na raspolaganju.
To su najčešće: tehnička literatura, prospekti, periodični i dnevni tisak, sajmovi i izložbe, Internet, brojni seminari i kongresi, savjetovanja i sl., gdje se teme odnose na proizvode i usluge, putovanja po svjetskim metropolama ili naprosto baze poslovnih ideja, ako ih ima.
U našoj situaciji u praksi, koliko je nama poznato i nemamo neki organizirani centar, instituciju, agenciju i sl., dakle neki organizirani izvor, iz kojeg bi se početnik poduzetnik mogao konzultirati u pogledu odabira poduzetničke ideje.
U sadašnjoj situaciji, uglavnom je poduzetnik početnik, ali i već iskusni poduzetnik koji želi proširiti svoj asortitman uglavnom prepušten sam sebi i svojem znanju, odnosno znanju svojih poznanika i prijatelja, te slučajnih izvora.
Druga mogućnost je, da se u okviru tog postupka, jednostavno povinuje općem trendu kretanja poduzetničkih ideja, koji je trenutačno nazočan u gospodarstvu poput neke vrste modnog trenda.
Iz vlastitog iskustva znam, da postoje pojave opredjeljivanja, za ulaganje u pojedine poduzetničke projekte, koji su trenutačno u trendu ili bolje rečeno u «modi», kao što su svojevremeno bili nojevi pa šampinjoni, domovi za starije i nemoćne, puževi i sl., gdje se ulazilo, skoro «masovno», dakako u relativnom smislu, ali neorganizirano, i praktički izostavljala procjena realnosti izvedbe i isplativosti takvih projekata.
Radilo o praktički stihijskom pristupu ulaska u ulaganja u pojedine poduzetničke ideje koje su ocjenjivane kao izuzetno profitabilne.
Međutim kasnije se pokazalo da one kao i sve druge, traže mnogo rada, te da od lake zarade i bogaćenja nema ništa, i da profiti nisu enormni, već striktno ovisni o pojedincima i projektu.
«Prosijavanje» ideja - nakon što smo nakon mukotrpnog traganja prikupili pedesetak i više ideja kao nekakvu bazu poduzetničkih ideja, započinjemo sa procesom tzv. «prosijavanja « ideja gdje se u «grubo» na bazi svog znanja i iskustava te znanja i iskustava naših poznanika ili nekog stručnjaka pokušava procijeniti prihvatljivost jedne, ili nekoliko ideja za koje ocjenjujemo, da bi nakon analize od njih mogli izabrati barem jednu, kao poduzetničku ideju koja će biti osnovica djelatnosti buduće tvrtke.
Analiza prihvatljivosti ideja – Kada smo odabrali ideje ili ideju s kojima se ide dalje u postupak, pristupa se najvažnijem koraku u cijeloj proceduri. Radi se o analizama iz nekoliko područja.
Najprije se započinje sa provjerom potreba za takvim proizvodom. Želimo utvrditi kojoj vrsti potreba predloženi proizvod ili usluga pripadaju, kao i koliko je ta potreba intenzivna.
Ukoliko, primjerice proizvod zadovoljava neke egzistencijalne potrebe poput kruha i sl., onda je on nesumnjivo po tom kriteriju prihvatljiv.
Ako pak zadovoljava npr., neku drugu potrebu neegzistencijalnog karaktera kao što je npr. knjiga, onda svakako ima manji stupanj prihvatljivosti u situaciji gdje stanovništvo, primjerice najveći dio dohotka troši na egzistencijalne proizvode.
Sljedeće područje analize odnosi se na tržište. Ovdje nas zanima kolika je frekvencija kupnje proizvoda ili usluge u danu, tjednu , mjesecu godini, kolika je njegova razina potrošnje, kakva je konkurencija na tom tržištu, koje su ciljne skupine potrošača, kakva im je kupovna moć i projekcije buduće potražnje, kao i pozicija mogućeg maksimalnog tržišnog učešća za novog proizvođača te drugi relevantni tržišni pokazatelji.
Nakon tržišta, u fokusu je tehničko - tehnološki aspekt problema. On se odnosi na pitanje da li mi raspolaženo tehničkim rješenjem proizvoda odnosno usluge, tehnološkim postupkom proizvodnje i dali ćemo moći osigurati potrebne poslovne prostore, opremu odnosno uvjete rada.
Najjednostavnije rečeno, zanima nas da li ćemo uopće moći proizvoditi taj proizvod s aspekta tehničkih rješenja, tehnologije i opreme i drugih uvjeta za proizvodnju. Dakle, dali ćemo imati dovoljno materijalnih resursa, ali i resursa znanja za ostvarivanje projekta.
Opskrba materijalnim inputima proizvodnje također je važna komponenta. Nestabilnost ili neredovitost u opskrbi, teškoće u pronalaženju inputa ugrožavaju stabilnost proizvodnje. Projekt koji ovisi samo o jednom dobavljaču također nije podoban. Posebno je problematično, ako se tu radi o dominaciju nabave iz uvoza.
Ne manje važno, a mnogo puta i presudna, je provjera i analiza raspoloživosti osoblja. Zanima nas da li u blizini tvrtke, postoje radnici potrebnog profila, zanimanja i kvalifikacija i sl. Pitanje je, da li će oni biti adekvatni za proizvodnju.
Daljnji faktor ispitivanja je pravni aspekat problema. Od interesa je da saznamo, dali postoje neke prepreke u pravnom području koji bi predstavljali teškoće u realizaciji projekta.
Ne manje značajan faktor od prethodnih je i zaštita okoliša. Mnogi projekti upravo zbog činjenice da mogu ugroziti okoliš, ili ako postoje samo pretpostavke da to mogu, nikada se ne realiziraju.
Posljednji faktor je ispitivanje ekonomske isplativosti projekta. To je zapravo i definitivna ekonomska ocjena. U okviru toga zanima nas je li ta poduzetnička ideja profitabilna i koliko.
Potrebno je dakako snimiti sve inpute ulaganja i svih vrsta troškova, realno procijeniti prihode i izvesti ocjene profitabilnosti odnosno isplativosti poduzetničke ideje.
Procjena poslovnih ideja koje su odabrane i odabir jedne – Posljednji korak u postupku odabira poduzetničke ideje je procjena ideje ili više njih, obično na temelju scoring ili nekog drugog modela- za ocjenjivanje pojedinih kriterija, koji uzimaju u obzir gore navedene faktore ili još neke dopunske, dobivene iz analiza i koji se mogu ocjeniti.
Faktori mogu biti i ponderirani. Model se obično postavlja sa definiranom skalom ocjena od najpovoljnije do najlošije ocjene, pa se temeljem toga ocjenjuju pojedini kriteriji.
Poduzetnička ideja koja dobije najpovoljniji zbir ocjena označava projekt koji treba biti predmet djelatnosti poduzetnika.
Bitno je ovdje naglasiti, da je odabir poduzetničke ideje neprestani proces vrednovanja ideje u odnosu na razne kriterije, koji su relevantni za njegovu ocjenu, dok se ne dođe do nje.
Ukoliko se na bazi informacija koje su prikupljene, stekne dovoljno pozitivnih ocjena za kriterije koji se ocjenjuju, onda projekt poduzetničke ideje može biti i usvojen.
Za neke proizvode i usluge će se relativno brzo moći prikupiti dovoljan fond potrebnih informacija, u vezi područja o kojima smo govorili, i relativno lako donijeti ocjena.
Međutim, ako se pak se unatoč čitavom provedenom postupku i fondu prikupljenih informacija, još uvijek ne može donijeti konačna ocjena, postupak prikupljanja portrebnih informacija se ponavlja, dok se ne osigura informacijska osnovica za prosudbu ideje, koja je dovoljna za donošenje odluke o njezinom prihvaćanju ili odbacivanju. To ujedno znači da se i čitav postupak prosudbe ponavlja.
