Kako održati javni govor ?
Nakon mukotrpnog rada završili ste svoj poslovni plan. Prijatelj vam, pun početničkog oduševljenja javlja da je organizirao njegovo predstavljanje pred potencijalnim ulagačima. Bit će ih oko stotinjak. Poduzetnički poduhvat koji nudite zanimljiv je široj publici. Voljni su ulagati, voljni su se učlaniti u zadrugu ali ipak žele čuti od autora nešto detaljnije o projektu koji ih sve treba obogatiti.
Uspaničeno zaboravljate dobro poklopiti slušalicu. Ruke vam se tresu. Sve, sve samo to ne. Javni nastup, koji odlučuje o sudbini poslovne ideje. Što da radite? Pa vi želite biti samo poduzetnik a ne čovjek iz show businessa.
Međutim to što želite biti samo poduzetnik, to vas ipak neće amnestirati od potrebe da s vremena na vrijeme morate održati javni govor ili nešto slično tome. Uvijek ima takvih prilika, koje vas i nenajavljeno čekaju da to morate učiniti. Zato budite spremni na to.
Ovdje nemamo namjeru da ispadamo jako pametni i dijelimo savjete kako ćete impresionirati slušateljstvo. Pokušat ćemo samo djelomično na bazi vlastitog iskustva ali i proučavanjem tuđih iskustava naznačiti nekoliko pravila koja su po našoj ocjeni relevantna da bi javni nastup ispao dobar.
Prvo nešto o općim pripremama za njega. Kada ste saznali da ćete morati održati javni govor pred većim brojem ljudi logično je da kažete: «Neprijatelja treba upoznati i mora se biti spreman za njega». Zato najprije obiđite poprište buduće «bitke» tj. dvoranu, sobu ili što to već je, gdje ćete se suočiti s vašom publikom.
Naravno to ćete učiniti onda kada vam bude moguće. Ako se vaš javni nastup odvija u drugom mjestu doputovat ćete nešto ranije ili obično kako se to radi dan ranije kako bi imali vremena za te pripreme. Ako je u istom mjestu doći ćete barem dva sata prije nego vaši slušatelji.
Najprije vizuelno proučite dvoranu. Ispitajte potrebnu snagu glasa s obzirom na njezinu veličinu. Naravno radite to preko mikrofona. Važno je da vas čuju i ljudi u zadnjem redu.
Malo se prošetajte dvoranom, a osobito pozornicom, dakako ako postoji, ili onim dijelom gdje ćete se nalaziti prilikom predavanja.
Uočite da li će vam nešto smetati u tom dijelu. Kasnije je vrlo neugodno otkrivati nedostatke prostora pred publikom.
Ne zaboravite provjeriti i opremu koja će vam trebati za predavanje. Ponekad je to samo mikrofon i razglas, ali najčešće tu je još projektor, računalo, i dr. Nikada ne govorite bez mikrofona.
Važno je da oprema koja će vam služiti u prezentaciji, bude ispravna. O njoj mnogo toga ovisi u uspjehu predavanja.
Ne bi bilo dobro da se nakon pet minuta prezentacije ugasi računalo ili nešto slično.
Svakako se dobro naspavajte noć prije vašeg nastupa. Izbjegavajte bilo kakve fešte i slavlja prije prezentacije.
Ako baš morate, što je najčešće i nemoguće izbjeći kada se radi o pojedinim kongresima, simpozijima i savjetovanjima, gdje se susreću dugogodišnji poslovni prijatelji koji se nisu dugo vidjeli, onda barem to činite umjereno.
Izbjegavajte da se prejedete prije predavanja. Izbjegavajte velike obroke. Popijte tople napitke, a klonite se mliječnih proizvoda, sredstava za spavanje i sl.
Posebno što svakako morate učiniti, jer je izuzetno korisno je upoznavanje obilježja vaših slušača.
Saznajte tko su, od kuda dolaze, u kakvim tvrtkama rade, što su po funkcijama, obrazovanju, spolu.
Nije isto držati predavanje vrhunski obrazovanim menadžerima koji su specijalisti na svom području, administrativnim referentima neke JLS usmjerenim uglavnom na usku adminstrativnu djelatnosti, ili mještanima male općine i sl. Predavanje i nastup oblikuju se prema slušateljstvu.
Druga važna stvar koju nikako ne smijete izostaviti u svojim pripremama za javni nastup je svakako da prije predavanja popričate sa svojim slušateljima.
Uspostavite kontakt sa nekim od njih. Počnite pričati sa njima. Komunikacija sa slušateljima razbija strah i smanjuje nervozu. Oni vam postaju poznati, prijateljski nastrojeni, ljubazni.
Možete govoriti i o stvarima koje ćete reći i u predavanju. Odgovorite na njihova pitanja. Nije važno što ćete to morati ponoviti u predavanju. Svaki puta kada sam to učinio osjećao sam se puno slobodnije, smanjene napetosti, jer je već na neki način uspostavljen kontakt sa slušateljstvom barem sa nekima od njih.
I konačno, došao je i taj trenutak. Još samo nekoliko minuta i kreće vaš nastup. Zamislite sebe kako ustreptali, i zgrčena želuca očekujete nastup pred npr., dvijestotine vama potpuno neznanih ljudi o kojima znate samo neke osnovne stvari.
Strah i neugoda neumitno rastu. Usta su suha, kretnje nervozne, tijelo ukočeno a minute promiču i brzo i sporo.
Intenzitet nervoze je velik jer znate npr., da su u publici i neki ljudi od autoriteta u struci.
Najgore je čekanje. Čekati javni nastup je kao čekati ispit.
Karakteristično je za nervozu da ona ne nastaje tik pred predavanjem, nego raste postupno sa sve većim intenzitetom od trenutka kada ste saznali da ćete održati javni govor.
U početku to je bila samo jedna dodatna činjenica u vašem danu s kojom ste se počeli postupno miriti.
Što je vrijeme dalje odmicalo ona je postajala sve važnija. Panika sve više raste i kulminira noć prije nastupa.
Ta noć je obično neispavana, izuzev kod velikih profesionalaca, premda i oni nisu imuni od treme i napetosti.
Postavlja se pitanje kako eliminirati nervozu? Ima li uopće općeg recepta. Čini se da je stvar individualna. Ne brinite, ona kao što smo rekli postoji i kod najvećih i najiskusnijih govornika.
Ona je čak i pozitivna ali ne u prevelikim količinama. Čini vas koncentriranim, napetim i spremnim na akciju.
Međutim nije dobro ako ona prevlada u takvoj mjeri da se uplašite, kao što se dobro sjećam jednog sugovornika u nekoj TV emisiji koji je jednostavno i ne dočekavši da ga voditelj počne nešto pitati, tijekom njegovog uvoda, pobjegao iz kadra.
Tu se voditelj dobro snašao i pozvao prvog čovjeka koji je stajao ispred njega, svog snimatelja, da odgovara na pitanje o ribičiji jer je znao da se ovaj time bavi.
Eliminirati nervozu prije nastupa nikada nećete uspjeti do kraja. Prema mojim iskustvima ona će se smanjiti vašim kontaktima sa slušateljima prije predavanja a skoro potpuno nestati tek sa prvom izgovorenom rečenicom upućenom prema nekoj određenoj osobi u publici i njezinim odgovorom na vaš kontakt očima.
A sada nekoliko uputa kako se ponašati kad budete sami na sceni. Vodite računa da ne predajete samo glasom. To činite i tijelom, držanjem, gestama, govorom tjela, očima, kretanjem po pozornici i dr. Publika registrira svaku vašu poruku. Svaku gestu, promjenu tona, krivi korak, izgled o dr.
Nastojte da vam usta ne budu suha. Potrudite se da vam glas ne drhti. Ne govorite piskutavo ispast ćete smješni. Govorite polako. Ne budite ukočeni i ne gestikulirajte previše, Kretnjama pratite svoje izlaganje i glas. Pokažite mirnoću u nastupu. Pazite da vam ruke ne drhte. Budite oprezni u kretanju po pozornici možete se zaplesti u kablove. Ne držite ruke u džepovima. Prikladno se obucite. Izgledajte profesionalno.
I konačno svjetla reflektora uperila su se prema vama Sada ste sami na sceni. Naravno vi ste osobi koja vas je predstavila rekli kako to treba učiniti. Sada morate krenuti u predavanje, prezentaciju ili što to već je. Ostali ste sami sa svojim bilješkama, koje je uvijek dobro imati bez obzira koliko se njima koristite.
Odmah da kažemo, uvodne rečenice nikad ne čitajte. Recite ih napamet. Djeluje daleko profesionalnije i omogućava vam da osjetitete publiku kroz njezinu prvu reakciju koja može biti pozitivna ali i odbijajuća.
Dobro je ubaciti neku šalu u uvodu predavanja. Vodite računa da od onog trenutka kada ste predstavljeni publici sva njezina pažnja je koncentrirana na vas. O vama ovisi da li ćete je zadržati ili izgubiti.
To će se uostalom vrlo brzo vidjeti. Vidjet će se već po tome koliko ste dobar poznavalac onoga što ćete toj istoj publici od dvije stotine ljudi koja sada galami i mrmori u grupnim razgovorima i predavati.
Nekome predavati znači da morate dobro poznavati temu predavanja.
Nemojte nikada doći nespremni na predavanje. Radije odustanite. Zamislite da u publici sjedi nekoliko mnogo «jačih» stručnjaka za temu o kojoj pričate nego što ste to vi i koji će vrlo brzo procijeniti «dimenzije» vašeg znanja i reagirati u najmanju ruku odlaskom iz dvorane. To će svakako utjecati i na publiku jer mnogi od slušatelja znaju tko su oni.
Pouzdati se u svoju predavačku rutinu i bleferstvo može koji puta i proći ali publika će to odmah primjetiti i početi će kratiti vrijeme zijevanjem i čitanjem novina vrlo brzo.
To se često događalo na skupštinama i sjednicama lokalne uprave na kojima sam učestvovao.
Nema gore situacije za predavača, od one kada ljudi rašire novine ili počnu međusobno razgovarati gledajući vas ispod oka i ne slušajući što im onakav «jadan» pokušavate reći.
Dosadni će te postati i ako čitate govor. To je gotovo sigurno, koliko god izgled i sve ostalo bilo na vašoj strani.
U tom slučaju dogodit će vam se isto što bi bilo kao i da neznate ono o čemu pričate ili da ste se u cijelosti loše pripremili.
Posebno je neprihvatljivo čitati predavanje koje to onda zapravo i nije, u varijanti npr., da se popnete na pozornicu i skoro doslovno «zabijete» glavu u papire te monotonim glasom jednolično iznosite suhoparne brojke.
Osobno sam to doživio mnogo puta a posebno me fascinirao tajnik jedne obrazovne institucije koji je znao uporno i strpljivo po sat do dva čitati brojku po brojku financijskog izvješća o radu njegove ustanove.
Takav govornik dovodio je do očaja svu publiku a osobito onu koja je po službenoj dužnosti morala biti nazočna do kraja sastanka. Ostali bi odavno pobjegli.
Morate reći publici kakva je struktura vašeg izlaganja. To je važno za nju. Kroz to će ona znati ocijeniti koliko još ima do kraja predavanja i gdje se nalaze u datom trenutku.
Naučite napamet važna mjesta u predavanju. Govorite spontano. Upravo kao da pričate priču. Zapravo javni nastup i mora biti kao da pričate priču mnoštvu ispred sebe. Predavanje zapravo mora biti priča.
I nešto jako važno. Ako imate velikih problema sa strahom od nastupa pred mnoštvom, jednostavno pronađite u publici poznatu osobu, nekog prijatelja ili naprosto osobu koja vas pažljivo gleda, sluša, prati i njoj pričajte uz stalne kontakte s pogledom. Kasnije ćete uočiti da vas i neki drugi pažljivo gledaju, slušaju, i odobravaju kad ih pogledate, pa pričajte i njima uz direktno kontaktiranje pogledom. To je najjednostavniji recept za uspostavljanje kontakta s publikom i dobivanje samopuzdanja u nastupu.
Nakon toga, kada se oslobodite grča, igrat ćete praktički simultanku sa svima, pogledavajću pojedinačno koga želite, tako da izgleda kao da se obraćate neposredno njemu dok govorite.
A onda ćete se toliko ohrabriti, da ćete prelaziti pogledom neposredno uperenim u oči svakog nasumice odabranog slušatelja i to od jednog do drugog kraja dvorane. Šala, zar ne? A u početku su vas svi samo gledali ali ne i slušali, a vi ste praktički zakopali pogled pred sebe ne usuđujući se podići pogled prema njima.
Koristite kronološki način izlaganja. Upotrebljavajte metafore i ponavljanja. Dajte primjere onoga o čenu govorite. Vidjet ćete da će se vrlo brzo uspostaviti pažnja slušatelja.
Iz vlastitog iskustva znam da pažnja slušatelja ma koliko bilo zanimljivo predavanje ipak pada nakon dvadesetak minuta.
Da bih je ponovno pridobio na predavnjima koja su trajala po četiri sata sa kraćim stankama, svaki puta kada bio osjetio da slušateljstvu tema postaje dosadna ispričao bi neki konkretan primjer vezan uz sadržaj predavanja i svaki puta zanimanje bi bilo ponovno uspostavljeno.
Ako vam slušatelj postavi pitanje koje se slabo čulo, ponovite ga vi. Najlošije je čuti samo odgovor.
Ako slušatelj postavi pitanje na kojeg neznate odgovor budite profesionalni. Recite da neznate ali da ćete to istražiti.
Ako pitanje traži dugačak odgovor predložite da se nađete poslije predavanja. Uvijek budite profesionalni. Nije stramota ne znati. U moje vrijeme profesorice kada ne bi znale odgovor na postavljeno učeničko pitanje rekle bi: «Eh, baš si dobro se sjetio, to ćemo sutra obraditi».
Ako predajete o nekoj temi ne znači da ste "pojeli" svu pamet svijeta o njoj. Postoje sigurno nepoznanice i za vas o njoj.
Šalite se radije na račun svog neznanja. Gledajte publiku prijateljski, ljubazno, a ne nadmeno i s visoka kao da ste nedostupni običnim smrtnicima. Ne koristite pretjerano ili uopće ne strane riječi. Nećete ispasti pametniji, ako ih koristite, već odbojniji i nezanimljivi.
U svom govoru ostavite uvijek mjesta za improvizacije. Nastojte da on ne bude pretrpan gomilom informacija. Izložite ono što mislite da je navažnije. Morate razviti svoj vlastiti stil izlaganja. Ne imitirajte nikoga.
I konačno samo još nešto o završetku predavanja. Kraj predavanja mora biti dostojanstven. Ne smije izledati kao da bježite sa mjesta zločina, i jedva čekate da nestanete u vidu magle.
Učinite sasvim suprotno. Trebate osmotriti publiku, i visoko podignute glave, nasmješiti joj se te pokazati gestama ali i kroz zadnju rečenicu da je predavanje gotovo.
Završno "Hvala" reći ćete u očekivanju aplauza. I uzdignute glave vratiti ćete se na mjesto gdje sjedite u publici.
