Može li moj novac raditi za mene?
Može li naš novac uopće raditi za nas? Možemo li ga poslati „na posao“? Pa naravno da može. Kako?
Ima mnogo načina, samo se treba malo potruditi i saznati koji su to načini?! Na primjer, stavimo na štedni račun 1000 kuna. Kamata, recimo, 5% (banke su ovih dana darežljive pa je ovo realno). Nakon godinu dana u džep spremite 50 kuna. Niste ni „orali ni kopali“, a nešto ste zaradili.
Sad ćete reći: „pih, 50 kuna,pa to je sitnica!“. Međutim ako se novac nastavi „vrtiti“ na tom štednom računu još 10 godina (a pretpostavimo da će banke bit još koju godinu darežljive) tad na računu imamo oko 1630 kuna. Zamislite da još svake godine dodamo neku kunu na račun...
To je već neka suma.
Naravno tih 1000 kuna se može uložiti i u još neke mehanizme „pravljenja“ novca. Može u dionice, investicijske fondove,čak i stambenu štednju- pa će „zarada“ biti još možda i veća. U nekim dioničkim fondovima,teoretski, čak i višestruka.
No poanta je u slijedećem, razmišljamo li „štedljivo“ ili rasipnički (možda malo grub izraz). U najranijoj dobi treba shvatiti vrijednost novca. Želim li kupiti novi mobitel (juhu stiže Božić a moj mobač je star dvije sezone) ili ću taj iznos uložiti ove godine u stambenu štednju?! Je li ispravno ovakvo razmišljanje? Ja svoju Nokiu 70 imam već od 2007 i često me „svrbi“ dlan da kupim nešto novije, blještavije (mada me moj telefon odlično služi). Možda novu plazmu ili LCD? Pa bilo bi sjajno gledati novogodišnji (reprizni) program na novoj telki?! Ili je pak ova koju imam još u funkciji?!
Krenemo li rano štedjeti i ulagati vremenom ćemo doći do jedne točke, kad će nas novac početi „podržavati“. To nas može dovesti u jedan stadij financijske neovisnosti. Naravno moramo biti strpljivi (ili pak krenuti hrvatskom modelom bogaćenja preko noći,ha,ha). Kako onda to (pokušati) postići?!
Pa štedite, od vaših prihoda. Od plaće,honorara i drugih prihoda odvajajte dio (od usta ,kako bi naši stari rekli) i ulažite. Ja bih to formulirao „ najprije platite sebi“. Svima plaćate: državi (do svibnja), lokalnoj zajednici, Hep-u, HRT-u, banci (ako ste malo trošili pa evo kamata na karticu) i mnogima drugima.
No, plaćate li sebi? Naravno da ne. Čak se i netko nasmije kad spomenem plaćanje sebi. Možete vi poslati vaš novac u banku (ili neku drugu financijsku instituciju) da radi za vas, a možete i zarađivati novac za banku (ako peglate bez kontrole, naročito ako su nepotrebni troškovi). Kartične kuće Vas (nas potrošače) smatraju boljom investicijom od dionica. Negdje piše da Hrvati „popeglaju“ milijarde kuna. Zamislite koliko je nepotrebnih stvari kupljeno i koliko će kamata biti „zakačeno“ za tu potrošnju. Milijuni.
Kupujem novi mobitel - to mi je, dragi moji, samo „trenutni“ užitak. Bit ću happy par dana ili sati. Probat ću sve njegove funkcije i „ohladit“ ću se za par dana. No onda dođe izvještaj od kartične kuće i glavobolja.
Davno nekada ljudi su skupljali novac i kupovali željenu stvar. Štedjeli su za TV,namještaj. Je li to „primitivna“ kupovina? Recite mi vi?
Naša država potiče štednju osiguranjem depozita i davanjem nekih poticaja, i to je dobro. Na drugoj strani nas banke potiču na potrošnju. Jer, pazite kad vi uložite novac u štedni mehanizam – vi ste za banku obveza. Vama banka mora platiti kamatu (naravno ona s vašim novcem zaradi više od kamate i vaš novac služi za plasiranje u druge sustave).
No kad vi uzimate kredite (naročito one „lošije“ - nepotrebne potrošačke) vi ste banci „sredstvo za zaradu“. Platiti ćete kamate i eto banci love. Malo banalno ali istinito.
Možemo neku stvar nabaviti odmah-a platiti kasnije. Hoće li to biti naša filozofija?
Možemo i štedjeti? Pa kupiti kasnije, ili ako nam ne treba nećemo ni kupiti.
Naročito danas, u vrijeme kad otkazi pljušte kao „monsunske kiše“ pojam štednje dobiva neko značenje.
Mnogi ljudi koji su dobili otkaz se pitaju jesu li mogli malo prištedjeti za „crne dane“. Pomoć sa HZZ nije visoka i nije vječna, a drugi posao-teško.
Razmislimo još o mirovini.Tko će u RH za 20-30 godina „zarađivati“ puniti fondove. Sad je omjer 1,5
zaposlenih na 1 umirovljenog (ili sličan omjer), a zamislite uz našu „demografiju“ kakav će bit za 30-ak godina.
Moramo se „trgnuti“ i početi razmišljati o štednji i plaćanju „sebi“. Moramo i razmisliti o našoj budućnosti, jer tko će se za nas pobrinuti - ako ne samo za sebe (pa neće valjda država).
Štedite koliko možete-tako ćete pomoći i sebi, a i svojoj državi.
