Obilježja nekih faza u uzgoju šampinjona
Uzgoj šampinjona, nije tako jednostavan proces kako to na prvi pogled izgleda. Mnogi od poduzetnika u to su se uvjerili i na svojem vlastitom primjeru, koji je rezultirao promašenim ulaganjima.
U naznačenih nekoliko natuknica u ovom napisu, definirat ćemo neke bazične elemente tog postupka.
Prvi korak procedure je uređenje prostora u kojem ga namjeravamo provoditi.. On se može svesti na izgradnju potpuno novog prostora za tu namjenu, a to može biti zidani objekt, što je rjeđe ili nabavka odgovarajućih plastenika, što je češći slučaj osobito u novije vrijeme ili adaptaciju postojećih prostora koji mogu biti tuneli, hangari, stare zgrade i sl., kod čega je važno da udovoljavaju prostornim i mikroklimatskim i higijenskim uvjetima, što se realizira projektom prenamjene prostora.
Daljnji korak je priprema tog prostora u higijenskom smislu kako bi on mogao prihvatiti prvi repromaterijal kompost.
Prostor mora udovoljavati higijenskim uvjetima kako bi se repromaterijal u ovom slučaju kompost mogao unjeti i moglo započeti sa procesom uzgoja.
O tim stvorenim uvjetima ovisit će kasnije i rezultat ukupnog procesa. Valja istaći da na tržištu postoji veći broj proizvođača repromaterijala raznih vrsta sa raznim karakteristikama.
Bitno je naznačiti da se oni razlikuju jedan od drugog u konačnici po stvarnoj izdašnosti ili prinosu koji se postiže njihovim korištenjem te po tehnološkom pristupu koji je različit kod svakog proizvođača. Poznati su komposti iz Italije, Mađarske i Nizozemske. U Hrvatskoj on se ne proizvodi nego isključivo uvozi.
O pravilnom odabiru repromaterijala a kasnije i manipulaciji s njime ovisi i konačni rezultat koji se manifestira u prinosu.
Kompostu u uzgojnom prostoru moramo osigurati optimalne uvjete djelovanja, kako bi se proizvodnja optimalizirala, odnosno postigli rentabilno i ekonomično prihvatljivi prinosi.
Repromaterijal kojeg smo unjeli u proizvodni prostor potrebno je sada i na odgovarajući način obraditi tj. (otvoriti foliju, poravnati, pokriti sa zemljom) dakle pripremiti ga za proizvodni proces, kako bismo mogli pristupiti postupku uzgoja šampinjona. Treba istaći da stvarna tehnologija za uzgoj šampinjona, dakle ona koja se odvija u realnosti, odstupa od uobičajene sheme koja je dostupna kroz razne izvore informacija, zbog toga što određene radnje ovise o mnogo čimbenika, kao što su godišnja doba, odabir repromaterijala, uvjeti lokacije, mikroklima u prostoru i dr.
Dakle, radi se o specifičnostima svakog projekta uzgoja šampinjona, jer treba reći da je svaki projekt slučaj za sebe sa njegovim karakteristika koje treba uvažavati.
Zbog toga je u ovom dijelu postupka nužno svakodnevno praćenje razvoja micelija i djelovanje na njega u područjima vlažnosti i provjetravanja, dakle sa vodom i zrakom.
Ovisno o kakvoći rada u prethodnoj fazi ovisi i berba šampinjona. Primjerice, ako su se svi šampinjoni podigli odjednom, treba ih i ubrati sve. Ako pak izlaze jedan za drugim postupno će se uzimati samo veliki šampinjoni, pazeći da se pri berbi ne oštete mali. Berba mora biti što preciznija kako bi šampinjoni bili što ljepši, čvršči i zatvoreni bez zemlje.
Moraju biti bijeli jer o tome ovisi i njihova cijena na tržištu koja se može postići.
Šampinjoni rastu u tri isplativa vala u kojima se mora realizirati prinos proizvodnje od 25% do 30 % od količine unesenog repromaterijala. To ujedno garantira i rentabilnu proizvodnju u odnosu na ulaganja. Procjene ali i iskustvo govore, da prinosi na razini od oko 20% prinosa od količine unesenog komposta, pokazuje nultu rentabilnost odnosno pokrivaju ulaganja po sadašnjim cijenama ali oni na nižim razinama od te vrijednosti ne pokrivaju ulaganja. Prema tome oprezno.
Između pojedinih valova rasta šampinjona potrebno je ponovno pratiti količinu vlage kako bi se moglo nastaviti sa zaljevanjem komposta.
Treba napomenuti da šampinjoni u svježem stanju ne gube svojstva u svom izgledu, u razdoblju 2 do 3 dana. Za to vrijeme moraju se čuvati na temperaturi od +2 do +4 stupnja C. Ne treba posebno isticati da se moraju i prodati u tom razdoblju, a to je često puta i problem ako se nema osigurano tržište za poznatog kupca.
Nakon što je u cijelosti iskorišten repromaterijal, zbog njegove štetnosti, po proizvodni prostor (premda se on može i komercijalno iskoristiti-zemlja za cvijeće, ekološko gnojivo), moramo ga udaljiti što dalje od proizvodnog prostora, kojeg treba dobro oprati i dezinficirati, te ga ponovno pripremiti za unos sljedećeg repromaterijala.
I na kraju rekli bismo da je ulaženje u proizvodnju šampinjona jednkako igranju lota ako se nema adekvatno znanje. Ilustracije radi možemo naznačiti, da se samo na proizvodnom prostoru od 40 m2 u kojeg stane 300 briketa repromaterijala-komposta, izgubi 11.000 kuna ako se pravilno ne upravlja procesom uzgoja šampinjona. Zamislimo koliko je to onda na većim prostorima.
