Stara škola savjetnika za ulaganje u vrijednosnice
O velikom Warrenu Buffettu i nekim njegovim strategijama ulaganja sam već pisao. Nadam se da je pomoglo. No i Buffett je imao svoje "mentore", ljude koji su prije njega "palili i žarili" tržištem vrijednosnica. To je "stara škola" ulagača koji su se igrali sredinom 20-og stoljeća.
Prije svega izdvajam "maestra" Benjamina "Bena" Grahama. Stari lisac burze, pisac dva (gotovo) najveća djela iz oblasti ulaganja: Sigurnosna analiza "Security Analisis" i Inteligentni investitor (Intelligent Investor). To su "Biblije" ulaganja. Mogu se naći i u našim knjižarama i knjižnicama. Graham je na početku karijere bio kurir u jednoj brokerskoj kući i vremenom je napredovao do partnera. Zatim je otvorio vlastitu kuću i početkom 50-tih tu se zaposlio i Buffett. Graham je predavao na čuvenom sveučilištu Columbio-financije. Tad je zajedno sa D.Doddom napisao Sigurnosnu analizu. Osnova njegove "filozofije" bila je: kvalitetno ulaganje, kupnja ulaganja uz popust, sigurnost glavnice i odgovarajuću dobit, sve ostalo je nazvao špekulacijama. Uveo je pojam "sigurnosne razlike", koji je Buffett često koristio: a to je prodaja vrijendosnica po diskontnoj cijeni (iz bilo kojeg razloga). Za njega je vrlo bitna tzv. moć zarađivanja novca tvrtke koja se proučava. Imao je dva pravila ulaganja: 1) Nemojte izgubiti; 2) Ne zaboravite pravilo 1.
Koristio je i princip kupnje tvrtki za 2/3 njene P/E vrijednosti (price/earnings ratio; koeficijent cijene i zarade). Kupiti vrijednosnicu po cijeni manjoj od 2/3 njene netto imovine je prava stvara. Također je tvrtka morala dugovati manje nego što vrijedi. Vjerovao je da na tržištu postoji nekoliko podcijenjenih dionica, često zbog pohlepe ili panike na burzi.
Drugi pripadnik "stare škole" bio je Phillip Fisher. Počeo je samostalnu karijeru poslije završetka velike krize 1929, kada je došlo do sloma burze u SAD-u. Isticao je prije svega, kvalitetno rukovodstvo tvrtke (samo da mu je bilo vidjeti upravne odbore naših državnih tvrtki...ha, ha). Pošteno rukovodstvo, koje ne laže dioničarima i ne maskira loše rezultate je bitan čimmbenik u odabiru vrijednosnice. Druga stvar koju nas je Fisher naučio je: uz rast prodaje moraju rasti i profiti kompanije. Tvrtka mora naučiti analizirati troškove poslovanja i stalno ih svoditi na najmanju moguću mjeru, a da se proces nesmetano obavlja. To dovodi, uz sam rast prodaje, do uvećanja profita. Tvrtka mora rasti i bez zaduživanja. Ne smije se dozvoliti samo rast uz izdavanje novih dionica i prikupljanje sredstava samo na takav način.
Buffett je usvojio jednu teoriju Johna Williama Burra. Vrijednosti firme je određena očekivanim novčanim rijekom kroz cijelo vrijeme trajanja tvrtka, a sve ekontirano nekom kamatnom stopom. Kad tvrtka jednom "naraste"" neće trebati ponovno investirati zaradu, pa može isplaćivati dividendu. Znači, dok god se zarada dalje investira u kvalitetan rast, to je dobro.
I na kraju, na Buffetta je mnogo utjecao njegov ortak u poslu Charlie Munger. Munger je bio odvjetnik ali "vrtio" se u svijetu vrijednosnica. Kupovao je sve po cijeni nižoj od stvarne vrijednosti. Munger je danas dopredsjednik Berkshire Hathaway. Munger je dosta pisao o psihološkom aspektu ulaganja, osjećajima, razmišljanjima ulagača
Svi ti ljudi imali su veliki utjecaj na Buffetta i formulirali njegovu ulagačku strategiju, koja je dovela na prvo mjesto u svijetu po bogatstvu zarađenom na tržištu vrijednosnica.
Od Buffetta, pored nekih drugih ulagačkih pravila na burzi, možemo naučiti jedno vrlo važno pravilo, koje možemo primjeniti i u svakodnevnom životu: Kupujte kad je cijena niža od stvarne vrijednosti.
Pokušajte... Možda djeluje...
Idi na vrh stranice ↑