Sustav županijskih poduzetničkih inkubatora - izlaz iz krize?
Poduzetnički inkubatori, po definiciji, su subjekti gospodarske infrastrukture koji okupljaju prije svega male tvrtke koje su tek u početnoj fazi svog djelovanja i kojima je potrebna pomoć u smislu iznajmljivanja prostora po povoljnim uvjetima te pružanje stručne pomoći u raznim područjima poslovanja prije svega menadžmenta, marketinga, računovodstva, tehnologije i dr., također po povoljnim uvjetima.
Osnovni cilj poduzetničkog inkubatora je da se inkubirana tvrtka kroz određeno vremensko razdoblje osposobi za samoodržanje na tržištu, u vlastitom poslovnom prostoru i sa vlastitim stručnjacima za pojedine poslovne funkcije.
S obzirom na vrste, poduzetnički inkubatori mogu okupljati samo poduzetnike početnike, što smatramo da je i njihova primarna funkcija, tehnološki orijentirane poduzetnike početnike, uslužno orijentirane, izvozno orijentirane, ženske poduzetnike, specijalizirane poduzetnike, primjerice informatički inkubator i dr.
U Hrvatskoj je proces stvaranja poduzetničkih inkubatora započeo u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. Danas imamo blizu tridesetak poduzetničkih inkubatora, međutim, treba napomenuti da sve županije nemaju takav subjekt gospodarske infrastrukture.
Prema istraživanjima BIOS-a Osijek i Agencije Audeo, Osijek (Poduzetnički inkubatori i tehnološki parkovi u RH 2008.) prosječni hrvatski inkubator ima 8 stanara, a svaki od njih 4 zaposlena odnosno ukupno 32 zaposlena djelatnika u inkubatoru. Medijalna srednja vrijednost površine inkubatora iznosi oko 720 m2.
To je ukratko situacija sa jednim od važnih elemenata gospodarske infrastrukture koji se u nas nije osobito značajno razvijao već više "reda radi" te "da i to imamo.
Pogledajmo ipak, bi li poduzetnički inkubator mogao poslužiti kao jedan od značajnijih mehanizama za izgradnju gospodarstva i njegov izlaz iz krize, ukoliko se promjeni odnos prema njegovom razvoju i od sustava „reda radi da i to imamo“ pređe na ozbiljan razvoj ovog elementa gospodarske infrastrukture.
Ako pođemo od do sada ostvarenih rezultata u razvoju poduzetničkih inkubatora gdje imamo njih 27 i sa iznesenim podacima dobivamo rezultat da se godišnje inkubira 27*8=216 tvrtki *4 = sa 864 zaposlena, što je i rezultat primjeren sadašnjim ulaganjima.
Ako pak pretpostavimo da u 126 gradova i 430 općina instaliramo filijale županijskih inkubatora, dobivamo rezultat 556*8*4 = 17.792 godišnje zaposlenih djelatnika.
Prema tome, mogu se postići rezultati, ali uz uvjet da se poduzetnički inkubatori shvate kao subjekti koji moraju ispunjavati, u suradnji sa drugim sudionicima procesa, svoju funkciju. Njihova primarna funkcija je da proizvode tvrtke, a to mogu samo ako su odgovarajuće osposobljeni za to.
U tom smislu smatramo da postoji pet pretpostavki koje se moraju ispuniti.
Prva je da inkubatori moraju postati sustav koji dio nezaposlenih, dakako prema određenim kriterijima, pretvara u poduzetnike i zajedno sa inkubatorom rješava pitanje tvrtke za zapošljavanje nezaposlenih, dakle onih koji nemaju sklonosti za samostalno poduzetništvo, nego se mogu zaposliti kao djelatnici u tvrtki.
To mora biti sustav na razini županija te gradova i općina sa potpunim obuhvatom lokalne samouprave. Bitno je da se na razini županije stvori jaki inkubator koji će stvoriti mrežu filijala inkubatora po gradovima i općinama.
On mora raspolagati bazom poduzetničkih ideja koje će mu služiti kao bazični izvor informacija o projektima za nove poduzetnike koji se „proizvode“ iz redova nezaposlenih.
Prema tome, to je sistem kojem je temeljni zadatak da „proizvodi tvrtke“ i na taj način rješava problem nezaposlenosti i razvoj poduzetništva.
Druga pretpostavka je intenzivno jačanje poslovnih funkcija za pomoć poduzetnicima u županijskom inkubatoru, što je izuzetno značajno jer ne mogu svi gradovi i općine imati takvu stručnu logistiku, a jaki stručni tim na razini županije može pomoći filijalama inkubatora u gradovima i općinama.
Na sličan način su poslovale i kvalitetne obrtničke zadruge koje su imale jaki prodajno projektantski stručni aparat za usluge obrtnicima.
Pored direktnih usluga koje nude u poduzetničkim inkubatorima, ovi stručnjaci mogu se koristiti i za pružanje usluga vanjskim članovima inkubatora čiji se odnos sa inkubatorom svodi na korištenje usluga stručnjaka, a ne prostora, budući da i sami raspolažu s njime.
Postojanje stručnjaka iz različitih područja je zapravo preduvjet za egzistenciju čitavog sustava jer oni moraju prihvatiti edukaciju i početnu realizaciju projekata stanara inkubatora, te ih osposobiti za samostalno djelovanje na tržištu.
Treća pretpostavka je masovnost koja treba biti zastupljena u svakoj županiji, općini odnosno gradu po broju korisnika usluga poduzetničkih inkubatora. Kod toga ne mislimo toliko na stanare koji koriste prostore inkubatora i usluge stručnih timova, već na poduzetnike početnike koji raspolažu vlastitim prostorima ali nemaju dovoljno znanja da realiziraju svoje resurse.
Takvim poduzetnicima koji na taj način mogu stvoriti proširenu bazu tvrtki za suradnju sa inkubatorom i otvoriti daljnje veće mogućnosti zapošljavanja omogućava se korištenje stručnih timova inkubatora. Na taj način značajno se širi baza tvrtki za zapošljavanje.
Tako stvorena široka baza tvrtki, koje se nalaze u poduzetničkim inkubatorima kao unutarnji ili vanjski članovi, omogućava proces njihovog umrežavanja u smislu ponude i potražnje roba i usluge, najprije inkubatora, a onda i drugih velikih sustava gospodarstva.
Važno je da se kroz široku bazu tvrtki koje su članice inkubatora u oba smisla stvori mogućnosti plasmana za proizvode koje izrađuju članovi inkubatora. Na taj način stvaraju se tržišni sustavi koji razmjenjuju proizvedene proizvode i usluge.
Peta pretpostavka je stabilno financiranje poduzetničkih inkubatora od strane JLS odnosno države, koje mora biti kontinuirano kako bi se omogućio intenzivni razvoj sustava koji će kroz kvalitetan rad sam implementirati, u sve većoj mjeri, svoju održivost na tržištu.
Mislimo da je to u doglednom vremenu moguće. Međutim, bez obzira u kojoj mjeri poduzetnički inkubatori mogu sami sebe financirati, gradovi, općine i županije moraju osigurati njihovo djelovanje u kontinuitetu.
Prednosti malih tvrtki, koje stvaraju poduzetnički inkubatori, su upravo u njihovoj mogućnosti brze promjene asortimana, za razliku od velikih tvrtki sa glomaznim uhodanim proizvodnim sustavima i velikim brojem ljudi, koji se ne mogu brzo adaptirati na proizvodnju drugih proizvoda.
Iz svega navedenog može se zaključiti da sustav poduzetničkih inkubatora, pod uvjetom realizacije navedenih pretpostavki, može biti jedan od značajnijih faktora za izlazak iz krize gospodarstva i rješavanje problema nezaposlenosti i stoga što je on zapravo i jedini subjekt gospodarske infrastrukture, za razliku od agencija za razvoj, centara za poduzetništvo i dr., koji je i zadužen za „proizvodnju tvrtki“ samo što se tome kod nas ne pridaje veća pažnja i organizira adekvatna promocija, te njegove uloge.
Autor: Dr.sc. Željko Lončar, dipl. oec.
